Još jedna u moru priča nastalih, kao reakcija na neki događaj i buđenje sećanja.
U Beogradu se u danu kada je njime šetao kineski predsednik Si Đinping i kada je glumac Milorad Mandić Manda ispraćen na večni počinak udavilo troje mladih ljudi.
O ovom poslednjem, što se nažalost dešava prilikom otvaranja svake od sezona kupanja, pričao sam sa Dejanom Dimićem, dok me je vozio kući iz redakcije. Bio je, kaže, na Adi Huji, gledao i slušao šta se dogodilo.
Njegova priča podsetila me je da sam pre možda i celih 20 godina i sam mogao da se udavim, iako sam prvo naučio da plivam, pa tek onda samostalno prohodao. Verujem da će se moj brat Ivan setiti ovog događaja, kao što sam siguran da ga Darko, Cican i ujak Slavče pamte.
Na ćićevačkom jezeru, Darko i ja smo hteli da veslamo. Meni noge nisu jača strana, ali ruke imam za dvojicu, pa mi veslanje nije nikakav problem.
Uzeli smo drveni čamac od nekog čoveka i otisnuli se od obale. Darko i ja smo generacija, tada i približne težine i sve bi bilo u redu da Ivan mršav i tri godine mlađi nije neprekidno šetao po čamcu.
Sami ste verovatno, ispravno zaključili da se oglušio o naša naređenja da sedne, jer se ljuljamo svaki put kada mahne ili dozove nekoga iz plićaka.
Umalo da zaboravim bitan detalj. Čamac je sa obe strane iznutra imao dasku, koja je bila zakucana uz ivicu, širine tek nekoliko centimetara. Odozdo ste mogli zavući ruku. Proverio sam to i posle dugo spirao katran sa ruku.
Zašto pominjem tu dasku? U momentu kad smo se prevrnuli cimnuo sam noge i osetio kako se jedna zaglavila. Trznuo sam još jednom i srećom sve je bilo u redu. Izronih, kao i ostatak posade.
Doplivali smo do obale. Ivan je prebledeo, čini mi se da mu osim preplašenih majki nas trojice niko od muškaraca nije ni prišao. Nije trebalo. Odmah je znao da je kriv! Izvadili su čamac iz vode, a mi otišli da se kupamo, svesni da sa vodom nema igranja.
Zato, kad ste u vodi, ako niste sigurni da znate šta radite, ne igrajte se, cena je prevelika. Popravnog nema!
Leave a Reply