Nije ovo pozdrav dvojice glumaca iz nekog filma, serije ili pozorišne predstave. Ni citat iz knjige, mada je tako nešto neko do sada sigurno napisao. U pitanju je višegodišnji pozdrav dvojice velikih ljudi. Mog pokojnog oca Šandora i njegovog prijatelja Vlada Jolunića, nastao krajnje spontano.
Moj Ečika i Vlado, neverovatno krupan čovek iz Tuzle sarađivali su poslovno više se ne sećam kako i zašto. Ali sam gledajući serijal “Život priča”, moje drage koleginice i poznanice Tanje Vojtehovski, slušao kako o ratu u Hrvatskoj i BiH i potezu koji je tada učinio da bi spasao 45 Srba iz sela Bučje u Bosni i Hercegovini govori bivši vojnik, oficir, komandir i veliki čovek Amir Reko, još jednom pred sobom imao ovu priču.
Bio sam peti razred kada se u neko doba noći začuo telefon. Sa druge strane bila je Vladana. Ćerka Vlada i Mile, koja je studirala arhitekturu, pilotirala jedrilicom… Želeći da pronađe roditelje zvala je moje. Otac joj je rekao da na Kiša i Slavicu može da se osloni. Došla je.
Prešli su u Mađarsku pozvali ne znam koga i saznali da su Vlada i Mila otišli iz Tuzle. Za Vladanu je, siguran sam, i to bilo olakšanje jer je doznala da su živi. Dobili su i broj na koji će se javiti. Mama i ona nisu smele da ga okrenu. Tata je morao.
Telefon zvoni. Vlada je podigao slušalicu, a tata izgovorio:
“Merhaba, efendija!”
Sa druge strane, muk, i umesto odgovora: “Merhaba rek’o i tebi” pitanje:
“Otkud ti?”
Ne znam o čemu je Vladana u tom momentu razmišljala, ni da li je uopšte mogla da misli? Ali znam da sam je ujutro zatekao u dnevnoj sobi. Umornu. Rekla mi je da zna ko sam i da su joj mama i tata pričali o meni i sestri. Verujem. Vlado je često pominjao nju, ali i sina Ivana, koga do danas ne poznajem, a koji je, kako kaže njegov otac, veoma voleo sport. Vladana je ubrzo otišla.
Posle nekog vremena opet smo se sreli. Došla je da završi dokumenta. Nekoliko dana smo se družili. razgovarali. Mnogo toga mi je ispričala, iako sam za nju bio klinac koji tek ponešto o svemu zna.
Znao sam tako što je pre Vladane kroz našu kuću prošla porodica naših prijatelja Cane, uz Ginu, najbolje drugarice moje majke (ali o tom triju kada se Gina oporavi i bude mogla da čita) i Danila, čije je brat izbegao iz Markušice u Hrvatskoj. Nebojšina deca, Vlado i Milan su tu spavali, jeli, oblačili se, bili deca.
Mnogo godina kasnije, u jednom Vladinom gestu, shvatio sam koliko patnje i posledica nosi rat.
Njegov brat, a moj drug iz detinjstva Steva se ženio Sandrom. Popili smo i u jednom trenu primetio sam da Vlade nema. Izašao sam i video ga na stepeništu. Cana je pošla za mnom, a on je videvši nas rekao:
“Strina hoću kući!”
Kada je to ponovio, shvatio sam na šta misli kada kaže “kući” i rekao Cani da bi bilo bolje da ide da spava.Tako je i bilo, a ja sam shvatio koliko je teško kada te glupost, mržnja i zloba oteraju sa praga na kom si rođen. Ako ne znate o čemu pričam, poslušajte neke od pesama Zdravka Čolića, Kemala Montena, Đorđa Balaševića ili Bore Đorđevića. U vremenu nastanka ih nismo razumeli, možda smo sada pametniji…
Vladana je kao što rekoh došla do nas i drugi put. Pravila mi je društvo i kada sam išao kod doktora Tomaševića u Novi Sad. On mi je predlagao da operišem prepune i bio vrlo ubedljiv. Kada sam izašao iz ordinacije, Vladana mi je savetovala da pitam i mog fizioterapeuta. Tako sam i uradio, a Bata i Branko su mi rekli da je rizik veliki, jer ako nešto krene po zlu, mnogo je veća greška nego što je dobit. Zato i nismo to uradili.
Posle svega, Vladana je otišla u život. Poslala nam je čestitke za praznike, sliku starijeg sina, ali smo izgubili kontakt. Mnogo godina kasnije, pronašao sam je opet, putem društvenih mreža i jako se obradovao kada sam čuo da ima dvoje velike dece, da radi i da je srećna.
Za nas dvoje je na tragu roditeljskog vaspitanja svejedno da li Drina teče desno ili reka lijevo teče?! Nadam se da će naš most ponovo spojiti sada više od dvoje ljudi, jer u međuvremenu, oboje imamo decu. Dakle, Vlado i Ečika, kao ni Amir nisu spasili samo Vladanu ili tih 45 ljudi. Već i sve koji dolaze iza njih, od sad pa zanavek.
Ako ni zbog čega drugog, zato su veliki. I oni i njihove porodice.
Leave a Reply