Mogao bih o Ranku Žeravici da pišem danima. Ali više ne mogu sa njim da pričam, da raspredam životne, košarkaške, političke i sve druge teme.
I neću sada o medaljama, Ljubljani, Moskvi… Samo o Ranku!
Nisam ga poznavao u vreme kada je bio vrhunski trener, ali sam poslednje dve decenije, o njemu čuo mnogo. Da je imao teško detinjstvo, da je karijeru košarkaškog trenera počeo u Radničkom da bi u menzi imao šta da jede, da je kao šmeker otišao u školu da vidi buduću suprugu Zagu, da je voleo tamburaše, slatkiše…
Ono što znam je da i kada je bio stariji, nikada i ni sa kim nije odbijao da priča o košarci. Sve je znao. Pa čak i to da smo 2012. imali košarkaša u Venecueli. To mi je otkrio čitajući moj diplomski rad koji sam mu mejlom poslao u Saragosu. Odgovorio mi je ekspresno i ukazao mi na nešto o čemu do tada nisam razmišljao.
Naveo sam naime, da košarka ima, ekonomsku, pravnu, sociološku i ne znam kakvu sve ulogu u našim životima, a Ranko mi je napisao da sam izostavio najbitniju stvar. Vaspitnu dimenziju, sugerišući mi da o tome pitam Svetislava Pešića, koji je zbog ponašanja u polufinalu Mundobasketa 2002. godine na poluvremenu iz tima odstranio Vladimira Radmanovića.
I pre i kasnije čika Ranko mi je pomagao i pričao o greškama koje pravi današnja košarka. Poslednji put smo se videli nedavno, kada je Aleksi rekao da je najbitnija stvar da trenira i da ne odustaje. I da gleda košarku!
Tužan sam, jer znam da će odlazak na utakmice u Pionir biti drugačiji. Gledaću u stolice do terena, a Ranka neće biti. Da me na poluvremenu pita “Da li si primetio?”
Nedostajaće mi. Faliće mi i na Zlatiboru, kada odemo na Kamp i kada me Dule, Bilja, Bora, Boža, Marina, Miloš i mnogi drugi sete na njega. i na to kako je i ove godine znao da uzme loptu i pokaže gde se greši.
Nema još mnogo onih koji mogu da pričaju o istoriji naše košarke. Aca, Raša, Nebojša, Piva i svi kojih više nema dobili su društvo. Sada će Ranko umesto nas da ih podrobno izvesti šta se sve desilo od kada su nas napustili. Na nama je da ne dozvolimo da se zaborave.
Zbogom čika Ranko i hvala na svemu što ste za mene i moju novinarsku karijeru uradili… Na tome, ću vam večno biti zahvalan.
Leave a Reply